zeljko
14. April 2015. 19:37 napisao/la zeljko
SLIKA. SOBA. SAT. POD.
Slika.
Trebao sam da budem suza
u tvojim očima boje poludjelog mora
sada kad odlaze laste
do jezera nad kojim se svitanja ne drobe
sve je još uvijek na stolu
mjesec
vranac
svijeća
i narandžina kora
pod zavjesom paučine
koju je isprela tišina
po uglovima prazne sobe.
Soba.
Još se tvoj parfem vuče
sporo kao ljenjivac
iznad praznih fotelja
i s otupjelim mirisom vina
doživi
posljednji nježni sudar...
nešto kao ništa
kao mapa do lažnog blaga
kao pritajena želja
rodi se
nad sjenkom sata
kojeg je drmnuo
kobni srčani udar.
Sat.
Ponekad se trzne na govor
probudi ga iz kome
nerazumljivi šapat rima
pa mu oteža korak
u krugu bez kruga
pa mu se pobrkaju minuti
pa bude mjesečar
nagnut
nad bunarom želja
pa ga nema i ima
na zidu
na stolu
na podu
tu gdje se uglavnom ćuti.
Pod.
Iz čijeg se oka vidi samo drveno nebo
na klimavim nogama
koje na koljenima trunu
zatim zaboravljeni kamin
u kom su gorjele pjesme
koje su izgubile metar
pa su ti jednog ljeta
divnog prokletog ljeta
u kosu
stavile cvjetnu krunu...
vranac
svijeću
i sliku
koju je zameo vjetar...
Tagovi: pesma
Komentari
intimen frizuren 16. April 2015. 00:27
0 glasova
The napokon, nesto drugacije...ovde...fantasticno.
intimen frizuren