zeljko
30. Mart 2015. 16:23 napisao/la zeljko
PJEŠČANI ZAMAK
Navrati ponekad u moje snove
kada sve iščezne i postane prah
boemsku rapsodiju na svirali od zove
čućeš kroz noć sluteći krah.
Jer samo se u snu sve još jednom vrti
brzinom svjetlosti iz moždanog saća
kao točak sreće uz muziku smrti
koja vječno svira pa se i ne plaća.
Samo još u meni imaš pristanište
i oltar od tisa u pješčanom zamku
na domaku sunca kojeg riječi nište
u predvorju jutra kao vjetar slamku.
I ne veži sidro jer je sreća klatno
oko kojeg pauk svoju mrežu plete
da uljepša sjenkom malo noćno platno
koje će u zoru svjetlost da zamete.

Korakom ranjene kornjace - M.B.Romanov
Tagovi: pesma
Komentari
intimen frizuren 30. Mart 2015. 21:59
0 glasova
The odlicno,uzivao sam citajuci...da ne komentarisem sve ponaosob,procitao sam radove koje si postavio ovde,bar ovih nekoliko,svi imaju jednaku "tezinu" i slicnu emociju,dubok bunar kardiovaskularnih reci koje emituju otkucaje.Nema dosade,teme od pocetka do kraja drze paznju...super odabir reci,pesme su tako žive...odlično Smiley (6)
intimen frizuren