Odlomci iz knjiga ^^

Prikazano od 211 do 215 od ukupno 215
#211 29. Mart 2018. 14:33
Ima dana kada se namučenom i otrovanom čoveku osmehne vedro jutro, i sve tegobe koje su ga još do maločas okruživale, crne, teške i nepomične kao planine, odjednom nestanu kao maglovita priviđenja. Sve tada biva lako, dobro i jednostavno. I da neće, čovek mora da se raduje. Diše lako kao na visokoj planini. Zaboravlja odakle je pošao, ne pita se kuda ide. Ne želi ništa, ne boji se ničega.

Ivo Andrić
The following users say Thank You to for this useful post:
#212 29. Mart 2018. 14:46
"Ljubav iskljucuje strah. Tamo gde postoji ljubav,ne postoje zahtevi,ocekivanja,zavisnost. Ja ne trazim da me ucinite srecnim;moja sreca ne zavisi od vas. Ako morate da me napustite,nece mi biti zao sebe..."

Antoni De Melo
#213 29. Mart 2018. 15:51
Odani muškarci i žene ne zaziru od toga da pokažu ko su, jer ostale odane duše razumiju njihove vrline i mane. Klonite se, pak, onih koji se stalno trude da vam ugode. Budite oprezni s bolom koji možete nanijeti samima sebi, ako u svoj svijet primite zlobno i kukavičko srce. Poslije nanesenog zla, nema svrhe nikoga kriviti za to: domaćin mu je sâm otvorio vrata.

"Rukpis pronadjen u Akri", Paulo Koeljo
The following users say Thank You to for this useful post:
#214 4. April 2018. 20:03
Čekanje

Zaraziti nekog čekanjem to je najsigurniji način vladanja nad njim,to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvek,i ta obmana čekanja tvrdja je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija,jer se,sa mnogo sreće i veštine,iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi,ali te obmane(!)-nikad ni doveka.
Sve što jeste i što znate,umete i možete stavljeno je u službu toga čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje.
Jednima vek prodje u mučnom i uzaludnom čekanju ,a drugi dobijaju i bez najmanjeg čekanja sve što žele i čemu se nadaju.

Ivo Andrić
#215 5. April 2018. 15:32
U našem užurbanom i neosjetljivom životu začuđujuće je malo sati u kojima duša može da bude svijesna sebe, u kojima život ustupa mjesto smislu i duhu, a duša neskriveno stoji pred ogledalom uspomena i savjesti. To se vjerovatno dešava pri preživljavanju velikog bola, vjerovatno nad kovčegom majke, vjerovatno na bolesničkoj postelji, na kraju nekog dugog usamljeničkog putovanja, u prvim satima ponovnog vraćanja u život, ali to uvijek prate nemiri i mučenja.
Vrijednost ovakvih budnih noći je baš u tome. U njima duša uspijeva da bez snažnih spoljašnjih potresa dođe do onoga što je pravedno, bez obzira da li je to čudno, ili zastrašujuće, da li je za osudu, ili za žaljenje.

"Umetnost dokolice"
, Herman Hese
The following users say Thank You to for this useful post:
Prikazano od 211 do 215 od ukupno 215
Sva vremena su +1. Trenutno vreme je 10:30.