Blogovi

Admir Dzibric
NATALIJA
22. Septembar 2017. 08:14 napisao/la Admir Dzibric
Iz moje druge zbirke poezije" U njihanju svijesti"

NATALIJA

Natalija,
godine mi prolaze,
a ja bi ipak bio bjegunac s plavog svoda.
Ovdje svaki dan rominja kiša, kao i nad Olovom,
a i sama si vidjela šta je Bosna.
Iako oko nas crveni oblak i dalje kockice slaže, nudi nebeske korake,
suncem sa istoka opet ogrni lijevu stranu tijela,
rukama, nanizanim đerdanima oko vrata iskonski i pohotom,
k'o humka nad mezarom pokri, gdje rosa zemljane ljubavi mije.
Utišaj samrtni poklik sopstvene nemoći civilizacije.
Zaslijepi.
Svijet u bojama tvojim vedrinu ima.
Oživi, povedi u sjaj bez zamračenja.
Zamka s više nepoznatih brojki prijeti, mogla bi srušiti naš čitav mali svijet.

Natalija,
i sama mrzila si note paklenih kapi kiša,
crnih oblaka i munja što bi tutnjale,
znala, kad nedostižni aprilski vjetrovi duvaju
ne nagovještavaju ništa dobro,
ne uzmiču se pred mrtvim zorama,
kao i da boljelo bi dok bi čekala da klizne naš srećni krik niz zelena polja,
gdje bi prsnuli u smijeh, gdje otrov nas naše jednoličnosti truje,
blizinom našom jedino vrišti mir.
I bijela i crna bunila istovremeno klikću,
po nedogledu mogu dominirati misli.
I upitni ne bismo samo bili Mi'?
Nemoćne snježne oluje sunčanim dodirima otjeraj,
sladostrašćem srca da gorimo, ne pitajući se i ne brinući kad će stati slatko ludilo.

Natalija,
ne muči moj svijet, iznutricu izjeda.
U Bosni ti je ljepše, a meni daleko je Moskva.

(2014)
Admir Dzibric
POD MOJIM KAPCIMA
22. Septembar 2017. 08:09 napisao/la Admir Dzibric
Iz moje druge zbirke" U njihanju svijesti"
POD MOJIM KAPCIMA


Tu,
pod mojim kapcima
izvire rijeka.
Klizi žeđ.
Neutoljiva.
I neugasiva.
A kako i ne bi?
Svjetlucanje tvojih bedara mame ruke,
božanstveno bi plutale,
srebrnu svjetlost da dotaknu u beskrajnoj harmoniji.
Usne cvat crvenih karanfila pomirišu.
Tu,
pod mojim kapcima
mjesečina zatreperi od uzdaha.
Zadrhti,
nedogledom obzorja, niču polja crvenila.
Oči zacvrkuću modrim visinama neba.
Ponekad vlastiti glas ne prepoznam od čežnje.
I u svom zadihanom njihanju,
nadahnut bijelim osvitom,
uskomešanom vrelinom
ne zaboravljam.
Proplanke po srcu i po sebi otvaram.
Umotan žuborima tvojim,
u želji još jednom da osjetim svoj smiraj.
(2014)
Admir Dzibric
Kad budem mjesec
22. Septembar 2017. 08:02 napisao/la Admir Dzibric u poezija, Književnost
This blog is password protected.
Enter Password:
Admir Dzibric
Zavjet djevičanstva
22. Septembar 2017. 07:56 napisao/la Admir Dzibric
Iz moje druge zbirke" U njihanju svijesti"
ZAVJET DJEVIČANSTVA

Kad svijeća u kolibi utihne,
i hladna stud tijela dodirne,
daj mi se,
daj mi se, Helena...
Po krugu leta vasionom i nesebičnosti da letim.
I griješne i svete korake bjeline osjetim,
mirnoću savršenstva dok klizi.
Niz bedra, pa uz njedra
nek' ovlada drhtavica tijela,
neusiljeni usklici.
K'o seljaka poljanom oranicu dok brazdi.

Daj mi se,
u zanosu ludom
beskrvne usne da premažem crvenim vjetrom.
Pozornost očiju nad tvojim tijelom,
špiljom zlatne doline
nek' nerazumni duh požude smiri.
Nek' se prolomi noćnom tišinom krik zadovoljstva
k'o žednog putnika što se napije crvenog vina
tek ubranog grožđa iz vinograda.

Daj mi se,
Svojim egom ne odaj poniznost,
nit' značaj u presvetim riječima zavjeta djevičanstva.
Na našim tijelima ostat će uklesani dodiri
k'o planinara u hridine,
neiscrpni sadržaji ove noći
putovat' će po sjećanju,
nas dvoje da smo se voljeli noćas.

(2014)
Admir Dzibric
ZZVIJEZDA
22. Septembar 2017. 07:52 napisao/la Admir Dzibric
Iz moje druge zbirke poezije" U njihanju svijesti"
ZVIJEZDA

Kad mjesec zaćuti
poplavljen mojim crvenim šumovima,
iz gomile uskomešane trave izvire otisci stopala prošlosti.
Dotakne li te ove pjesme poj,
iz mojih očiju osmijeha roj?
Il' raširenih zjenica šepuriš se po ivici svjetla
u čahuri nedodirljivosti
pričajući kako za sjetu nemaš praznog mjesta.

Kad galerija slika izroni, razlije se k'o dugine boje.
Zastrči nad tobom k'o himna ratniku što odbrani zemlju.
Misli krajičkom oka uskaču li ti pod jorgan k'o nemir,
treperavim strunama bez izgleda mučenika
vještinom zavodiš li svemir,
il' nad krovom kuće tvoje drhtanje je nevidjivo,
šašavost zarumeni,
stihom pričaš neranjivom jutru sve je nedodirljivo.

U mirisu vrtova snova znaš,
bez obzira na neminovan pad,
kako nisam provincijalac
kroz čije mahale prolaznost šiba po nebu.


(2014)
Prikazano od 1 do 5 od ukupno 76604