Blogovi

zeljko
Bio si sa mnom,a nije te bilo...
21. April 2015. 20:14 napisao/la zeljko
Bio si sa mnom,a nije te bilo...
Znam, nije te bilo, a bio si sa mnom...
budio me suzom,nežno..toplo..dugo,
odlazio jutrom, oblakom se krio
kišom si me zvao, draga moja tugo..

Kapljicama kiše si plakao u svetlu
koje tiho pada na moje bledo lice,
voleo me ..kleo... u najlepšem nesnu
iz proleća mi brao- prve ljubičice...

I bežao od mene, pa vraćao mi osmeh
padao ko vitez pred kolena moja,
susrela nas Ljubav, podarivši nam ples
zavet da si moj, Ja- Ljubav,-Večna, tvoja..

Suze su po meni padale ko granje
na stazi gde hodih,gde pronađoh Jesen,
u preletu ptica,- šaputao si sanje
pisao mi pesme, opijen, zanesen..

Kada ti korak zamišljen zastane
pred jeseni zadnjom prekine naš put,
bićeš ljubav moja, zadnje radovanje
pesmo moja tužna..moj najbolji drug..

Čekaću te, sunce, tu -na kraju staze
ko ptica kad glavu sakrije pod krilo,
voljena od vetra što mi glas tvoj šalje
da bio si sa mnom ,a nije te bilo...

Da..bio si sa mnom,,,a nije te bilo..

Autor : Violeta Božović
Tagovi: pesma
zeljko
Naslonila sam glavu na Tvoje srce
16. April 2015. 18:16 napisao/la zeljko
Naslonila sam glavu na Tvoje srce
I čula kako mi govoriš olujama ptica
Koje su se volele kišne noći
Odevene u sećanje
suzom trepavica...

Borovi sa dalekih uvala,
moru su pevali pesmu
Iz koje je Bog mora
mračio podneva
olujom pobešnjelog vetra...

...
Prekinuo si moje ćutanje
zagledavši mi se duboko u oči.
I tvoj dah se poput stoletnjih čempresa
nadvio nad moje usne
U noći crnjoj od pomrčine

Iz koje su zvezde spuštene
na naše grudi
na raskršću vremena- pisale
Poeziju vekova...

.....
O, kako sam te volela,
usnula na tvom srcu
Kao San kojeg ne dočekah
da procveta
Najlepše zore naših ćutanja.

Jer znam,
kao što more zna,
da će se razbiti o obalu,
da
Nikad neću držati u krilu našu decu

I nikad im pričati bajke pred san
dok oni
poput majušnih veverica
čekaju da ih zagrlim,
da prebrode strah
Kad ostanu sami
i uplašeni
u pustoj lavini života..
.....
Noćas te ne dam ni sebi...
Jer sam ljuta na život
uperila pesme pucanj
u eho svog srca


Brodovi dolaze i odlaze...
Moj voljeni..
Iz njih nečije vredne ruke
istovaraju tovar života

Dok Ti i ja jednako stvarni
i jednako mrtvi
pevamo uspavanku
jednom snu
Koji nas je začeo j
edno u drugom,
kao svetlost,

dok drhtimo pokoreni
pred naletom
zore
iz koje je jedna noć
bila lepša od života..
.....

Borovi sa dalekih uvala,
moru pevaju pesmu
a ja iz nje stojim
naga kao noć
Iz koje vetar
mrači podneva
olujom pobešnjelog mora.

...

Noćas te ne dam ni sebi...
Jer sam ljuta na život
uperila pesme pucanj
u eho svog srca,

Naslonivši glavu na Tvoje grudi
da čujem kako mi govoriš
olujama ptica
Koje su se volele kišne noći
Odevene u suze trepavica...

....

Brodovi dolaze i odlaze...
Kao Ti i ja što hrlimo u susret
Večnoj Tajni
poezije vekova.

Noćas sam
naslonila glavu
na Tvoje srce
I čula kako mi govoriš
da ćeš biti večan.

Autor : Violeta Božović
Tagovi: pesma
zeljko
Osmeh
16. April 2015. 18:11 napisao/la zeljko
Osmeh
Te bore što vidiš ispod oka moga
Odsjaji su suza što urezaše pute,
Časovima noćnim,što dozivaše Boga.
Kucala sam vreme u nebeske minute.
Te tuge što pišu najlepše poeme
Ispisale jesu tragove na licu,
Dok su usne dugo, zavezane neme
Kamenile reči -što ležaše na srcu.
Ti nastavi onde gde bejasmo stali
Ja unazad idem ka sećanja proleću,
Ako u njem' nađeš jedan sanak plavi
Sahrani u njemu belu golubicu.
Na livadi zelenoj,na livadi setnoj
Obiđi taj grob što na ljubav liči
Možda nađeš mene u odori cvetnoj
S´ borom ispod oka što na osmeh liči…

Autor: Violeta Božović
Tagovi: pesma
zeljko
SLIKA. SOBA. SAT. POD.
14. April 2015. 19:37 napisao/la zeljko
SLIKA. SOBA. SAT. POD.
Slika.
Trebao sam da budem suza
u tvojim očima boje poludjelog mora
sada kad odlaze laste
do jezera nad kojim se svitanja ne drobe
sve je još uvijek na stolu
mjesec
vranac
svijeća
i narandžina kora
pod zavjesom paučine
koju je isprela tišina
po uglovima prazne sobe.
Soba.
Još se tvoj parfem vuče
sporo kao ljenjivac
iznad praznih fotelja
i s otupjelim mirisom vina
doživi
posljednji nježni sudar...
nešto kao ništa
kao mapa do lažnog blaga
kao pritajena želja
rodi se
nad sjenkom sata
kojeg je drmnuo
kobni srčani udar.
Sat.
Ponekad se trzne na govor
probudi ga iz kome
nerazumljivi šapat rima
pa mu oteža korak
u krugu bez kruga
pa mu se pobrkaju minuti
pa bude mjesečar
nagnut
nad bunarom želja
pa ga nema i ima
na zidu
na stolu
na podu
tu gdje se uglavnom ćuti.
Pod.
Iz čijeg se oka vidi samo drveno nebo
na klimavim nogama
koje na koljenima trunu
zatim zaboravljeni kamin
u kom su gorjele pjesme
koje su izgubile metar
pa su ti jednog ljeta
divnog prokletog ljeta
u kosu
stavile cvjetnu krunu...
vranac
svijeću
i sliku
koju je zameo vjetar...
Tagovi: pesma
zeljko
pescani zamak
30. Mart 2015. 16:23 napisao/la zeljko
PJEŠČANI ZAMAK
Navrati ponekad u moje snove
kada sve iščezne i postane prah
boemsku rapsodiju na svirali od zove
čućeš kroz noć sluteći krah.
Jer samo se u snu sve još jednom vrti
brzinom svjetlosti iz moždanog saća
kao točak sreće uz muziku smrti
koja vječno svira pa se i ne plaća.
Samo još u meni imaš pristanište
i oltar od tisa u pješčanom zamku
na domaku sunca kojeg riječi nište
u predvorju jutra kao vjetar slamku.
I ne veži sidro jer je sreća klatno
oko kojeg pauk svoju mrežu plete
da uljepša sjenkom malo noćno platno
koje će u zoru svjetlost da zamete.

Korakom ranjene kornjace - M.B.Romanov
Tagovi: pesma
Prikazano od 1 do 5 od ukupno 2690