Blogovi

Haruno Sakura
Samo jedan datum u nepostojećem vremenu
18. Oktobar 2017. 21:50 napisao/la Haruno Sakura
Nemam inspiraciju. Pišem ovo jer mi je potrebno da prebacim neku misao negde van svoje glave. Rekla bih nekome sve ali nemam kome i nemam šta. Redovno razmišljam i pričam o glupostima koje nikoga ne zanimaju i koje niko ne sluša. Moja glava je kao nikad prazna košnica. Konstantno sam umorna od same sebe. Razmišljam o robotima, beskućnicima, životinjama i ljudima, o praznim dušama.
Eto sad sam samo zurila praznim pogledom i nisam znala šta da napišem. Nemam inspiraciju.
Proganjaju me reči izgovorene u jednoj seriji i uporno si postavljam isto pitanje.
Why am I alone?

18.10.2017.
Vucijak94
"Mrtvi pesnici" (nezavršeno)
17. Oktobar 2017. 03:52 napisao/la Vucijak94 u Poezija, pesma
Sve ove reči na papiru
dok si živ nikome nemaju smisla
nešto si pisao, trošio reči
niko to veruj čitati neće

Kažu da valjaš tek kada svršiš
jer do tada misle da te dobro znaju
zbog toga nikad nikom ne pokazujem dušu
tek kada skončaš, na samome kraju

Svi veliki umetnici su propili dane
Lutali svetom zbog šake sreće
Dok na kraju nisu pocrkali k'o paščad
Jer dok si živ niko te ceniti neće.

Danas je tesko otvoriti dušu
jer svako drugi duše i nema
pašče ne ujeda onog ko ga hrani
sa ljudima ćeš uvek imati problema

Šta sam ovim hteo da kažem?
Neznam ni sam pročitaj pa vidi
Nije nešto Bog zna dugačka
Nekome se ne svidi, nekome svidi.
luminosa
Petak
16. Oktobar 2017. 11:46 napisao/la luminosa
Stojim na poslu kraj prozora, razgovaram na službeni telefon. Počela je kiša. U unutarnje dvorište zgrade dolazi jedan dečko, nosi kapuljaču, ali vidi mu se lice. Prepoznajem ga. Ne zna da ga gledam, ne vidi me. Spušta limenku pive na pod. Uzima stare patike i pokušava ih baciti u zrak, da se vezice uhvate za ogromnu žicu koja se proteže usred dvorišta, spajajući jedan kraj Rojca s drugim. Nekoliko pokušaja. Gledam mu u listove nogu, kako se, kada se saginje, napnu svi mišići i vide se savršeno oblikovani obrisi. I dalje razgovaram, no pomalo se već i smijem. Vidi me. Ali nastavi kao da nije. Odao ga je mali smiješak dok se saginjao po patike. Patike se zavitlaju u zrak, i ništa. Opet. Opet. Evo ga. Zavezale su se za improvizirani štrik, skupa s ostala dva iznošena para. U tom momentu pogleda u prozor, i pokaže mi palčeve gore, uz osmijeh. Vidim mu rupice na obrazu i oči, plave. I dalje razgovaram sa strankom, ali drugom rukom pokažem metal rogove. Zastao je još kratko na izlaznim vratima, promatrajući patike. A ja sam se odmakla od prozora, i gledala komad neba gdje je procurio tračak svjetlosti, uz dvije ljuljajuće patike.
http://https://www.youtube.com/watch?v=lrpXArn3hII
~Aurora~
MIŠEVI TUĐE ŽIVOTE ŽIVE
10. Oktobar 2017. 22:35 napisao/la ~Aurora~




Miševi često zbore o lavu.
Miševi tuđe živote žive.
Al' su bez daha od svoga straha.
Lava ne vole. Al' mu se dive.

I miš nikada neće da prizna
Kako se lavu iskreno divi.
Miš sanja često slavu i presto.
Al' gricka, šuška i tako živi.

Pričaju kako poznaju lava
I da su jači, bezbrižno leže...
Al' čim se lavlјa pojavi glava
Nastane tajac pa se razbeže.

Spori, a misle kako su brzi,
U svojoj zlobi miševi trunu...
Neko je rođen samo da mrzi.
A neko rođen da nosi krunu Mig Smiley1

~Nedelјko Popadić






Haruno Sakura
Slow motion
10. Oktobar 2017. 21:07 napisao/la Haruno Sakura
"I feel like I'm moving in slow motion. Like I'm moving in slow motion and everything around me is moving so fast. And I just wanna go back... to when things were normal. And there's all this pressure cause everyone is hovering around me waiting for me to do something, or say something, or flip out, or yell, or cry some more. And I'm happy to play my part, I'm happy to say the lines and do whatever it is that I'm supposed to be doing if it will make everyone feel more comfortable. But I don't... I don't know how to do this. I don't know how to be this person. I don't know who this person is. How did this happen? How did we end up here? Why am I alone?"

Izzie Stevens
Grey's Anatomy
Prikazano od 1 do 5 od ukupno 76617